U čekaonici jednog ciriškog lekara sa prezimenom na -ić nalaze se četiri bonsai drveta. Na stočićima, ispred saksija, pažnju privlače jednoobrazna plastificirana obaveštenja na više jezika. Iznad upozorenja stoji crvenim precrtana kantica za zalivanje. Sedim i kontam: naše babe. Tu je aparat za vodu, sede i čekaju, gledaju suvu zemlju u saksijama, sekiraju se što ih niko ne zaliva, pa da malo pripomognu. Nalivaju one paprene bonsai investicije, upropastiše doktora.