Znate šta je najbolje u ovom mom poslu? Učim maternjem jeziku decu koja taj jezik zaista znaju samo kao maternji, dakle isključivo ga govore i uče kod kuće, od roditelja. Zato je njihov govor u stvari govor njihove porodice, a oni nemaju kritički otklon prema njemu jer, jelte, nemaju otklon. Tako mi besni, napola mutirani tinejdžer saopštava da ga ,,boli stomačić” nesvestan da koristi bebeći deminutiv, a mala, ljupka, sva providna devojčica, na moje pitanje šta znači kad nekom kažemo da je obrao bostan, visoko diže ruku i kliče: ,,Da je najbo!”