Dođe nastavniku često da neke lekcije prespava, na primer jotovanje, ili sintaksičku funkciju zavisnih rečenica. A ako ste nastavnik srpskog u inostranstvu onda biste rado proveli u hibernaciji lekciju o rođačkim odnosima za decu odraslu u jeziku koji priznaje samo kuzine i kuzene. Napinjem se ja tako da uvežbam s jednim đakom:
– Znači, ako je brat Milanovog tate Goran, Goran je Milanu…
– Stric.
– A Goranova žena Ana je Milanu…
– Strina.
– A Goran i Ana imaju Ivana. On je Milanu…
– Ujak.
– Kako sad ujak? Brat od strica.
Gleda ono dete šemu na tabli, gleda mene pomamljenu kako vučem linije levo i desno, te u njemu proradi jedan čist atavizam.
– Bem ti sunce.
One thought on “Šurnjaja”