Pasulj s rebarcima

I tako je jedno od naše dece krenulo na dopunsku nastavu koja bi trebalo da ga učini manje smotanim. Ovde to zovu psihomotorika, a šta tamo rade, ne znam baš da vam kažem. Kaže, ubacila me u bazen s pasuljem. Pa šta si radila u pasulju? Disala, duboko, pa plitko, i gledala kako se zrnevlje pomera. Aj dobro, prećutim svoju asocijaciju na njena rebarca, da mi se žensko dete ne traumira, no otac ne mogaše da prećuti svoju vizualizaciju Švajcaraca kako se slatko u zbornici smeju tome kako imigrante ubace u pasulj pa ih teraju da dišu. Baka je, međutim, ohrabrila dete, rekavši da je tako i Tesla do najvećih otkrića dolazio nakon što se, jelte, dobro nadisao.
Tom detetu, poznato je, ne treba mnogo da se istripuje da je iznimno u nekom pogledu, te je tako posle kraćeg boravka u mislima, došlo kod mene sa tri pitanja:
1. Ako je voda bezukusna, kako onda menja ukus soku koji se sipa u nju?
2. Ako muva leti u autobusu koji se kreće, da li je ona brža od tog autobusa?
3. Ako je jedna osoba blizu druge osobe, koja je blizu treće osobe, da li je onda prva osoba blizu treće osobe?
Idi sad lepo kod te što te metala u pasulj pa nju pitaj.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s