Već je poznato da u kući gajimo guju u nedrima koja nam naplaćuje kafe i čajeve, čak i u ovim teškim vremenima. Danas joj je iz matice sugerisano da bi mogla da nam naplaćuje i alkoholna pića, valjda kako bi zaokružila svoju farmakomafijašku ponudu. Tu je naša mala i srednja preduzetnica otkrila zlatno ugostiteljsko pravilo. Naime, mnogo je lakše otvoriti flašu i sunuti u čašu, potrudivši se eventualno oko kocke leda, nego se majati s kafom, mlekom, penom i šećerom. Sem toga, kafa je kafa, a lepo servirano piće može se pod šifrom koktela prodati nesretnim roditeljima kojima samo treba malo živčane relaksacije, kao moet s jagodama na obali ciriškog jezera. Odrala nas ko volove, rečju.
Kad smo se već uvalili, poručimo i sladoled. Ja prva, Milunka Savić, dama na prvoj liniji fronta. Sladoled džaba, ljudi, bambadava! Navadi se i otac, naruči, ali profiterka u tom trenutku već zna da se prešla i debelo potcenila porciju sladoleda, što je on i čuo. Napomene mu, stoga, usput: ,,Mama je dobila malu porciju, zato je bilo tako jeftino. Tebi donosim veću.”
Sad, šta sam rodila, rodila sam, nema tu nazad. Drugo me nešto muči. Kako da plaćamo, skupa ili odvojeno? Zusammen oder getrennt?